ponedjeljak, 01.09.2008.

Dobro djelo

Dobro djelo je u biti nesebični čin kojim se ne hvali, ali smatram kako bih ovim svojim hvaljenjem mogla možda potaknuti i druge na slično dobro djelo pa ne vidim zašto se ne bih pohvalila. Dobro djelo obogaćuje ne samo onoga tko prima već i onoga tko daje. Pa kako god bilo nesebično, ipak, vidimo u tome i svoju korist, zadovoljštinu. Tako se i ja sada osjećam. Sretno i predivno obogaćeno! Darovala sam krv!

Ovih je dana nastala opća strka kako u Splitu nema dovoljno krvi i onda „sito i rešeto“ na ljude u bolnici kako nisu na vrijeme reagirali da naprave akcije! Ma dobro zašto je uopće potrebno raditi akcije? Zašto je ova zemlja tako bogata sebičnjacima? Pa zar nije jednostavno i bezbolno svako toliko otići u lokalni glavni centar za transfuziju i pokloniti par deci svoje krvi? Tada je ne bi nedostajalo! Vjerujte, oni koji nisu bili ni ne znaju kako je to jednostavno i potpuno bezbolno. Priče o infekcijama, bolestima i sl. neka si stave svi skupa za uho jer takve izgovore pripisujem sebičnosti. Nikad ne znaš kad će tebi trebati krv, a koga ćeš onda okrivljivati? Možda sebe?

I dobro, pretpostavimo da neki i daju krv. A onda pola tih ljudi očekuje beneficije. A dobro, pitam ja vas, zašto? Pa zar dati krv ne znači činiti dobro nesebično djelo? Da ponovim : D A T I ! Pa kad upakiraš poklon i daš ga nekome, iskreno se nadam, da ne očekuješ da ćeš i ti dobiti poklon? Ako da – onda licemjerju nema kraja! Jer poklon je da se da, i da ti jedina nagrada bude zahvalnost i tvoj unutarnji mir i sreća. Bože, zar smo svi skupa zaboravili što znači darivati. Ili se svi uskogrudno drže onoga „Koliko daš toliko ćeš i dobiti“? Za one koji ne znaju, to ne znači Oko za oko, zub za zub… već da će ti se jednog dana na neki način vratiti…

I tako sam i ja dala krv. Tih par deci, par minuta, a oni me počastili ručkom, dobrom zafrkancijom i zahvalnim osmjehom. Iskreno želim pohvaliti bolničare u Petrovoj jer su stvarno simpatični i znaju svoj posao! Mislim i dalje je davati. Nisam sad par godina za redom zbog niskog tlaka, ali eto mene natrag među darivatelje i već sam si napravila podsjetnik u kalendaru da ne zaboravim za četiri mjeseca ići ponovo.



Ovdije ću citirati jednu blogericu budući da se od riječi do riječi slažem s njom:

“Potreba za krvlju u Hrvatskoj je jako velika. Tim više žalosti podatak da samo 3,8 % hrvatskog stanovništva daruje tu tekućinu koja život znači. Nadam da će nekoga i čitanje ovog teksta potaknuti na darivanje krvi. Dati krv prilično je jednostavno. Sve što trebate učiniti je otići do najbližeg zavoda za transfuziju (primjerice; Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Petrova 3, Zagreb, od ponedjeljka do petka između 7.30 i 18.00), tamo se prijaviti, i ako ispunjavate sve uvjete, spremni ste za dati krv. Uvjeti su da ste zdravi, da niste imali nekakvu operaciju u zadnjih pola godine, da imate određenu tjelesnu težinu i sl. Naravno, u samoj ustanovi još će vas pregledati liječnici i odredit će vam krvnu grupu. Kada to sve obavite, prošetat ćete se do prostorije u kojoj će vas udobno smjestiti, ubosti iglom i uzeti krv. Sve to skupa ne traje duže od 20-ak minuta. Poslije toga osjećat ćete se mnogo bolje znajući da ste tim činom upravo spasili ljudski život. A upravo je to najvažniji razlog davanja krvi, humanost na djelu. Krv možete davati svaka 3 do 4 mjeseca, ovisno o vašem zdravlju i težini, čime godišnje možete spasiti nekoliko ljudskih života, a to je neopisivo dobar osjećaj. Stoga podsticem vas da prošetate do Petrove uliceili do nekog drugog transfuzijskog centra i date krv te time postanete dio nečega posebnog.

Samo hrabro!”
- 12:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #