petak, 15.01.2010.

Osjetila i glad

Ja opet surfam... naletjeh na nešto zanimljivo, od toga moj izbor:

Osjetila vida, dodira, okusa, sluha i njuha pretvaraju obrok u višeosjetilno iskustvo. No ne treba dozvoliti vlastitim osjetilima da potaknu prejedanje.
VID - Kad jedemo koristimo svoje oči (umjesto želuca) kako bismo odlučili koliko ćemo još pojesti. Zatvorite oči usred obroka kako biste procijenili jeste li još gladni. Kada ste se dovoljno najeli, osjetit ćete sitost.
DODIR - Odaberite hranu koju treba više žvakati i koja je hrskavija, npr. naranču umjesto soka od naranče. Takva se hrana duže zadržava u vašim ustima i u probavnom traktu te ste zbog toga duže siti.
OKUS - Kad su žene na dijeti jele manje masne hrane tijekom perioda od šest mjeseci, počele su preferirati nemasne namirnice, navodi se u studiji časopisa Apetite. Istrenirajte okusne bradavice da više vole nemasnu hranu
SLUH - mnogi posjetitelji restorana naručuju više hrane i pića, kada svira glazba. Ne dozvolite dobroj glazbi da utječe na vaš apetit ili žeđ. Ako sviraju odličnu glazbu u vašem omiljenom kafiću, radije preskočite drugi koktel i zaplešite na plesnom podiju.
NJUH - Hrana najjače miriše i ima najbolji okus kad ste gladni. Ali, što ste više siti, mirisi i okusi postaju bezličniji. Pomirišite hranu: više vas ne mami njen miris? Možda ste siti.


Naime, ovo potvrđuje i ono što sam nekada pisala, a povedena onom famoznom knjigom kojom već svima idem na živce, a koju ću opet uzet u obzir čim nebudem više dojila. I inače se lagano vodim smjernicama te knjige:
- piti puno vode,
- kretati se svakodnevno, hodati i raditi trbušnjake,
- kuhati vlastite obroke, čim manje jesti vani,
- jesti pripremljeno na čim manje masnoća i po mogućosti na nezasićenima,
- duuugo žvakati svaki zalogaj i uživati u svakom zalogaju čim dulje, zažmiriti s vremena na vrijeme
- slušati umirujuću glazbu uz obroke, ne jesti uz tv, sjediti i jesti za stolom,
- hranu ne začinjati jako i pogotovo ne soliti jako, već upotrebljavati mirodije i začine,
- jesti u manjim porcijama više sljedova (kako bi se očima činilo da se jede puno), jesti više obroka dnevno,
- naći si hobi ( jedenje iz dosade je najveći neprijatelj!!!)


Naravno da sam pobacila, ne zapisujem što jedem. Vrlo sam svjesna svakog zalogaja i nema mi smisla trošiti papir. I da, mama sephia je bila u pravu, Malenu je mrkva zaštopala... sad jede kruške i obožava ih! Ipak se još borimo sa stolicom, al vidim da to nju ne pati, pati mene. Isto kao što me pati 500x dnevno dojiti... "jutros" od 4 do 7 je svako malo tražila. Sad se stvarno zapitam da li je gladna i gdje završi to sve jer osjećam da stvarno vuče, nije ono prenemaganje i maženje... Gdje završi kad stolice nema? Vjerojatno potroši. Koliko je živa i aktivna mi je predobro. Kad je budna nema mira, stalno bi se dizala u sjed ili na trbuh da puže. Naravno da ne zna ni jedno niti drugo, ali baš je fascinantna njena upornost i frustracija kad ne uspije zacrtano. Gledam ju s divljenjem i nadam se da je ta upornost urođena vrlina, a ne neka prolazna dječja preokupacija. U životu koliko puta ljudima fali samo malo upornosti i sve bi mogli, ali često iz puke ljenosti i letargije ne uspiju. Divna je to osobina iako je jako bliska tvrdoglavosti, ali to je pak druga krajnost,. Kao što je to uvijek u svijetu, postoji ravnoteža, druga strana medalje, jin i jang, uzrok i posljedica, kako god si tko želi prevest...

Skrenula sam s teme, ali i neka sam, ova mi je draža i više od svega na pameti...

- 08:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #